Prijateljstvo

Autor: s. Branka Perković

Subota, 9. listopada 2010.

U životu su nam potrebni ljudi koji će biti uz nas kako u teškim i mučnim trenutcima tako i onda kada se čini da nam sve ide glatko. Jer kao što se tuga i tjeskoba dijeleći umanjuju, tako se radost dijeleći umnaža.

Potrebni su nam ljudi kojima će naša šutnja progovarati i kazivati mnogo više nego što bi riječi izrekle.

Potrebni su nam ljudi kojima ćemo povjeriti i priznati ono što možda još ni sebi nismo u potpunosti priznali.

Takve ljude nazivamo prijateljima. Nosimo ih u srcu na posebnome mjestu koje često posjećujemo. Prijateljstvo obogaćuje čovjeka, oslobađa ga egoizma jer ono podrazumijeva davanje i odricanje, samozatajivanje i umanjivanje kako bi onaj drugi mogao rasti. Za prijateljstvo je, kako bi uistinu bilo iskreno i pravo, potrebno dvoje. Potrebno je zalaganje s obje strane kako bi moglo rasti i donositi plodove za život.

Isus nam je kazao: „Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje. Vi ste moji prijatelji ako činite što vam zapovijedam.“ (Iv 15, 13-14).

On nam je pokazao lice pravoga prijatelja i svako prijateljstvo utemeljeno na Njegovu primjeru obogaćuje čovjeka.

Isuse, blagoslovi naša prijateljstva, naše prijatelje. Pouči nas kako biti uistinu pravi prijatelj, sačuvaj nas od sebičnosti kojom bismo ih samo na sebe vezali. Pouči nas u razboritosti kako ćemo ih pratiti, a da ne budemo smetnja nego pomoć na putu koji vodi do Tebe, Prijatelja koji je za nas i život dao.